Kada
je u pitanju plagiranje, čini mi se da nema kompetentnije osobe od mene da o
plagiranju priča. Ne zato što sam
plagirao, nego zato što sam mnogo puta (pro)dao svoje radove studentima da ih
predstave kao svoje. Dakle, bio sam mnogo puta saučesnik u plagiranju. Za to
delo sam odgovarao i izvesno vreme bio suspendovan sa fakulteta. Bez želje da
ulazim u moralne rasprave o tome da li sam bio svestan posledica, da li sam
opravdano kažnjen, da li sam mogao da nađem neki drugi način da preživim, itd.,
želim da ukažem na nekoliko stvari koje mogu biti od pomoći kako studentima,
tako i fakultetu, ali i celom unverzitetu uopšte.
Prvo,
Disciplinski pravilnik Univerziteta u Beogradu iz 2007. godine ( u daljem
tekstu: DP) je manjkav i ne predviđa plagiranje kao prekršaj. Studenti
koji plagiraju rad i budu otkriveni se terete po članu 9. koji se odnosi na ,,Korišćenje
nedozvoljenih sredstava na ispitu i polaganje ispita protivno utvrđenim
pravilima studija’’ za šta je sankcija privremeno suspendovanje sa
fakulteta u rasponu od 15 do 30 nedelja. Članom 90. Zakona o visokom
obrazovanju se jasno razdvajaju ispit i predispitne aktivnosti (u šta se ubraja
seminarski rad) i nemoguće je tretirati te dve stvari kao istovetne i povezane.
Po sadašnjem DP, plagiranje rada nije ni
,,korišćenje nedozvoljenih sredstava na ispitu’’ (u šta spada korišćenje
bubice, puškica, itd.), ali nije ni ,,polaganje ispita protivnom utvrđenim
pravilima studija’’, jer je rad predispitna obaveza jasno razdvojena od polaganja
ispita koji je ,,jedinstven i polaže se usmeno, pismeno, odnosno
praktično...u sedištu visokoškolske ustanove’’ (čl. 90. Zakona o visokom
obrazovanju, stav 1., 2., 5.). Zbog svega je neophodno da se postojeći DP
dopuni stavkom o plagiranju, gde bi se taj prekršaj jasno definisao i za
njega propisala odgovarajuća sankcija.
Drugo,
u sadašnjem DP, ali i u svim ostalim internim pravilnicima konkretnih
fakulteta, ne postoji stavka koja može teretiti onog koji je (pro)dao rad
studentu (plagijatoru) na korišćenje. Konkretno, ne postoji stavka DP koja bi
mene teretila ako bih svom kolegi dao rad na korišćenje, što je de facto
saučesništvo u plagiranju. U nedostatku te stavke, fakulteti se u ovakvim
slučajevima pozivaju na čl. 9 stav 2 DP koji se odnosi na ,,polaganje ispita
umesto drugog’’. Konkretno, ja sam suspendovan, jer sam dao svojim kolegama
3 seminarska rada da ih predstave kao svoje i optužen sam da sam polagao ispit
umesto njih. Jasno je da nema govora o polaganju ispita, već o eventualnom
polaganju predispitnih obaveza, a u pređašnjem pasusu sam pojasnio da su te dve
kategorije jasno razdvojene zakonom. Ne želim da negiram svoju krivicu, ali
želim da kriterijumi budu jasni i unapred poznati, pa zato smatram da je
neophodno da se u postojeći DP uvede stavka ,,saučesništvo u plagiranju’’,
kako bi se pravično sankcionisali ovakvi
slučajevi.
Konačno,
plagiranje radova je primer vrhunskog akademskog nemorala, ali pre nego što
profesori krenu da dele moralne lekcije studentima, trebalo bi da se zapitaju
zašto su studenti nezainteresovani za pisanje radova i zašto posežu sa
kupovinom i plagiranjem? Lenjost studenata sigurno nije glavni razlog za to.