уторак, 3. јун 2014.

O plagiranju iz prve ruke



Kada je u pitanju plagiranje, čini mi se da nema kompetentnije osobe od mene da o plagiranju  priča. Ne zato što sam plagirao, nego zato što sam mnogo puta (pro)dao svoje radove studentima da ih predstave kao svoje. Dakle, bio sam mnogo puta saučesnik u plagiranju. Za to delo sam odgovarao i izvesno vreme bio suspendovan sa fakulteta. Bez želje da ulazim u moralne rasprave o tome da li sam bio svestan posledica, da li sam opravdano kažnjen, da li sam mogao da nađem neki drugi način da preživim, itd., želim da ukažem na nekoliko stvari koje mogu biti od pomoći kako studentima, tako i fakultetu, ali i celom unverzitetu uopšte.

Prvo, Disciplinski pravilnik Univerziteta u Beogradu iz 2007. godine ( u daljem tekstu: DP) je manjkav i ne predviđa plagiranje kao prekršaj. Studenti koji plagiraju rad i budu otkriveni se terete po članu 9. koji se odnosi na ,,Korišćenje nedozvoljenih sredstava na ispitu i polaganje ispita protivno utvrđenim pravilima studija’’ za šta je sankcija privremeno suspendovanje sa fakulteta u rasponu od 15 do 30 nedelja. Članom 90. Zakona o visokom obrazovanju se jasno razdvajaju ispit i predispitne aktivnosti (u šta se ubraja seminarski rad) i nemoguće je tretirati te dve stvari kao istovetne i povezane. Po sadašnjem  DP, plagiranje rada nije ni ,,korišćenje nedozvoljenih sredstava na ispitu’’ (u šta spada korišćenje bubice, puškica, itd.), ali nije ni ,,polaganje ispita protivnom utvrđenim pravilima studija’’, jer je rad predispitna obaveza jasno razdvojena od polaganja ispita koji je ,,jedinstven i polaže se usmeno, pismeno, odnosno praktično...u sedištu visokoškolske ustanove’’ (čl. 90. Zakona o visokom obrazovanju, stav 1., 2., 5.). Zbog svega je neophodno da se postojeći DP dopuni stavkom o plagiranju, gde bi se taj prekršaj jasno definisao i za njega propisala odgovarajuća sankcija.

Drugo, u sadašnjem DP, ali i u svim ostalim internim pravilnicima konkretnih fakulteta, ne postoji stavka koja može teretiti onog koji je (pro)dao rad studentu (plagijatoru) na korišćenje. Konkretno, ne postoji stavka DP koja bi mene teretila ako bih svom kolegi dao rad na korišćenje, što je de facto saučesništvo u plagiranju. U nedostatku te stavke, fakulteti se u ovakvim slučajevima pozivaju na čl. 9 stav 2 DP koji se odnosi na ,,polaganje ispita umesto drugog’’. Konkretno, ja sam suspendovan, jer sam dao svojim kolegama 3 seminarska rada da ih predstave kao svoje i optužen sam da sam polagao ispit umesto njih. Jasno je da nema govora o polaganju ispita, već o eventualnom polaganju predispitnih obaveza, a u pređašnjem pasusu sam pojasnio da su te dve kategorije jasno razdvojene zakonom. Ne želim da negiram svoju krivicu, ali želim da kriterijumi budu jasni i unapred poznati, pa zato smatram da je neophodno da se u postojeći DP uvede stavka ,,saučesništvo u plagiranju’’, kako bi se pravično  sankcionisali ovakvi slučajevi. 

Konačno, plagiranje radova je primer vrhunskog akademskog nemorala, ali pre nego što profesori krenu da dele moralne lekcije studentima, trebalo bi da se zapitaju zašto su studenti nezainteresovani za pisanje radova i zašto posežu sa kupovinom i plagiranjem? Lenjost studenata sigurno nije glavni razlog za to.