среда, 20. фебруар 2013.

Imanuel Kant i Smederevo



*Tekst je objavljen na internet portalu http://www.sdcafe.rs

Iako nikada nije otputovao van svog rodnog Keninzberga, Imanuela Kanta to nije sprečilo da bude ''svetski čovek'' i jedan od najvećih mislilaca ljudskog roda. Kada je 1788. godine napisao delo ''Kritika praktičkog uma'' i u njemu razvio svoje učenje o moralu, Kant svoje kategoričke imperative nije postavio samo za ljude koje je viđao u Keninzbergu, nego za sve ljude na ovoj planeti. Dakle, Kant je uspeo da se izdigne iznad svoje sredine i postavi univezalne postulate koji su važili za čitavo čovečanstvo, iako fizički nije nikad napustio svoju sredinu.
Zašto pominjem Kanta i njegovo učenje o moralu? I kakve Kant veze ima sa Smederevom i današnjim vremenom? E pa, ima itekako. Ako pokušamo da postavimo neke od njegovih teorijskih postulata u stvarnost Smedereva, primetićemo da nijedan od njih ne bi ''radio'' u smederevskoj realnosti. Evo prvog, nešto pojednostavljenog: „Radi tako da princip tvoga rada može postati princip rada svih drugih“.
Već kod ovog prvog principa upadamo u problem. Jer, većina smederevskih političara razmišlja otprilike ovako: ,,Ma kak’i bre narod, baki, daj da preguramo još samo ovaj mandat, treba d’okrečim one dve vikendice i stan u Beograd, a to košta. Zato, samo ćuti tu, budi miran i ne talasaj, pa nek se kotrlja dok se kotrlja’’. Njegova partijska drugarica nižeg čina, sa navršenom osmoljetkom, ali na poziciji referenta u administraciji ima slično razmišljanje: ,,Mico, zameni me, mora d’idem da završavam svoje poslove po gradu, evo već je pola jedan, a radim još od pola deset. I tol’ko je mnogo od mene’’. Onaj fizikalac na mešalici (takođe zaposlen po partijskoj liniji) ne zaostaje za pomenutim duom: ,,Majstore, sedi odmori bre malo, udari jedno ‘laaadno ko zmiče, mani se tog posla od ranog jutra’’. Svemu ovome možemo da dodamo mrzovoljne profesore, nadrndane šalteruše svih profila, prodavačice, čistačice, spremačice, ama sve žive. Postavlja se pitanje: zašto je tako? Zašto su pripadnici pomenutih zanimanja (ne svi, čast izuzecima!) lenji, nezainteresovani, besni, bahati i podmitljivi? Odgovor je prost: zato što se niko ne pridržava moralnog principa koji je Kant uspostavio. Decu podučavaju nezainteresovani, mrzovoljni i nekompetentni profesori, i pošto ne mogu da ih zainteresuju za gradivo, deca se provlače kroz škole. Umesto vukovaca, oni postaju provukovci. Onda deca odrastu, pa umesto da završavaju fakultete ili traže posao, ona odu u najbližu političku partiju sa zahtevom: Hoću posao! Partijski vođi im rado izlaze u susret, jer im odgovara da stiču nove poslušne i neuke političke vojnike, i rado im nalaze posao, obično izmišljajući radna mesta i postavljajući nekompetentne ljude na odgovorne funkcije. Ti isti koji su dobili posao sada vraćaju uslugu političarima, pa glasaju za njih, i tako imamo jedan zatvoreni krug nerada, nemorala, bahatosti i bezobrazluka najgore vrste. U takvim situacijama se obično kaže: gde se završavabiznis, tu počinje politika; gde se završava politika, tu počinje kriminal; a gde se završava kriminal, tu počinje biznis. Dakle, u začaranom smo krugu politike, biznisa i kriminala, i ko nije u jednoj od te tri grane, ima dve mogućnosti: 1) Da ode iz Smedereva u Beograd, a veoma verovatno i iz Srbije kasnije 2) Da proba da promeni tu tragičnu smederevsku realnost.
Moje mišljenje je da svaki mladi čovek koji je rođen u Smederevu, duguje tom gradu bar pokušaj, bar mali pokušaj da se nešto promeni, pre nego što odluči da iz njega ode. Jer, jedino mladi, kvalitetni i pametni ljudi mogu da promene Smederevo na bolje, i jedino takvi ljudi mogu da promene smederevsku realnost koje se svi stidimo. Kada pogledate prenos lokalne skupštine u kojoj se smederevski političari ponašaju kao da su u kafani, ili vidite nekoga na televiziji za koga znate je na položaju preko veze, a da pritom ne zna 3 padeža, nemojte se ljutiti na njih, nego se ljutite na sebe. Vi i ja smo im dozvolili da budu za tom govornicom i na toj televiziji. I ako me neko pita koje je rešenje problema i kako da se izvučemo iz te moralne provalije u koju smo zapali, ja ga neću pozivati da menja sistem, da izlazi na ulicu, da uzvikuje parole, ili nešto slično. Ne, ja ću mu poručiti da promeni SEBE. Budi promena koju želiš da vidiš u svetu, što bi rekao Gandi. Jedino promenom svesti na individualnom nivou možemo nešto postići. To znači: Kad sutra odete na posao, u školu, ili bilo gde drugde, dajte sve od sebe. Nevažno je da li radite na šalteru, u autoservisu, farbari, u školi, bolnici, dajte sve od sebe da promenite sebe i svoj život na bolje, a time će te pomoći i svom gradu i ljudima oko sebe.
Znam da je teško biti okružen nepravdom, ali u takvoj zemlji i u takvom gradu živimo, i nema gore odluke, od odluke da se čovek uljuljka u takav nepravedan sistem koji mu neodgovara. To ne priliči onome ko sebe naziva čovekom. Za kraj bih se opet pozvao na Kanta koji kaže da "nikad i ništa ne izaziva pobunu više od nepravde. Sva druga zla koja trpimo nisu ništa prema ovom". Zaista je tako, i kako neko pametan reče, nama ne treba više demokratije, nama treba više pravde i više slobode. Čitajte Kanta!
                                                                         

Нема коментара:

Постави коментар